Izložba “Vučedolski Orion” za koju je arhitekt Željko Kovačić na 37. Zagrebačkom salonu dobio Veliku nagradu 2002. godine, postavljena je u Narodnom muzeju u Ljubljani. Tamo su, zahvaljujući pomičnim svjetlima na stropu prostorija, ispravljene i jedine zabilježene zamjerke cjelokupnoj vukovarskoj i zagrebačkoj postavi ove prilično zahtjevne izložbe – one vezane uz osvjetljenje.

Kako nisam želio da “Vučedolski Orion” bude izložba-senzacija o najstarijem europskom kalendaru nego prije svega prikaz vučedolske predodžbe svijeta, Kovačić ju je tako postavio da kalendar bude tek mamac za nešto što naoko ima manje atraktivan prizvuk za buduću publiku. Šezdesetak posuda, što čitavih što keramičkih fragmenata, te sedam lubanja moralo je dočarati spoznajnu razinu o svijetu kojom je stari Vučedolac raspolagao, dakle isključivo nematerijalni svijet 5000 godina stare kulture s kraja europskoga bakrenog doba.